Ekologija - najčešća pitanja
PITANJA I ODGOVORI
1. Kako se obavlja promet ugroženih i zaštićenih vrsta divlje flore i faune?
Ugrožene vrste divlje flore i faune uživaju posebnu zaštitu, s obzirom da predstavljaju prirodne vrednosti.Uvoz i izvoz ugroženih divljih vrsta flore i faune može se vršiti samo pod uslovom da taj promet ne ugrožava opstanak te vrste u Republici, i to na osnovu dozvole Ministarstva nauke i zaštite životne sredine.
Potrebna dokumentacija uz zahtev za izdavanje dozvole je sledeća:
1. mišljenje ovlašćene naučne i stručne organizacije /spisak utvrđuje ministar/da se izvozom odnosno uvozom ugrožene i zaštićene vrste flore i faune u traženoj količini ili broju primeraka ne ugrožava opstanak te vrste u Republici
2. izjava uvoznika, odnosno izvoznika o svrsi u koju se promet vrši /čl.28 . Zakona o zaštiti životne sredine /.
2. Šta je EMAC?
EMAC je sistem upravljanja i kontrole zaštite životne sredine EU.
Pravno i fizičko lice, koje je steklo sertifikovani sistem upravljanja zaštitom životne sredine /JUS-ISO 14001/, može registrovati ovaj sistem, radi uključivanja u sistem upravljanja i kontrole zaštite životne sredine EU/EMAC/.
Registracija u EMAC vrši se po zahtevu pravnog i fizičkog lica, u Ministarstvu nauke i zaštite životne sredine.
Uz zahtev se podnosi sledeća dokumentacija:
1. Izjava pravnog i fizičkog lica za uključivanje u EMAC
2. Potvrda akreditovanog ocenjivača EMAC o tačnosti navoda datih u izjavi. Registracija se vrši na period od 1 godine i može se produžavati. /čl.45. Zakona o zaštiti životne sredine/
3. Kako se sprovodi postupak dobijanja ekološkog znaka ?
Ekološki znak dobijaju proizvodi namenjeni opštoj potrošnji, izuzev proizvoda za ishranu, pića i farmaceutski proizvodi, koji manje zagađuju životnu sredinu, kao i procesi i usluge, koji manje zagađuje životnu sredinu.
Akt o dodeli prava na korišćenje ekološkog znaka donosi Ministarstvo nauke i zaštite životne sredine. Pravo se dodeljuje za period do 3 godine.
Zahtev za dobijanje znaka podnosi se Ministarstvu sa dokazima o ispunjenosti uslova iz čl.53 Zakona o zaštiti životne sredine /proizvodnjom ili odvijanjem procesa smanjuje se : potrošnja energetskih resursa, emisija štetnih i opasnih materija, proizvodnja otpada, potrošnja prirodnih resursa //čl. 53 Zakona o zaštiti životne sredine/
4 Zašto su sertifikati bitni ?
Evropska unija ima jedinstven pristup sertifikaciji – kroz harmonizovane zakone zemalja članice, radi što jednostavnijeg slobodnog kretanja proizvoda. Zahtevi, tehničke specifikacije, harmonizovni standardi, koje proizvod mora da ispuni su dati u harmonizovanom zakonodavstvu svake zemlje od članica, za sve proizvode osim za prehrambene artikle, hemijske i farmaceutske proizvode.
5. Šta su tehnički propisi, a šta standardi ?
Tehnički propisi su dokumenta putem kojih se nalažu tačno određene karakteristike proizvoda ili postupka, koji je vezan za određeni proizvod i proces njegove proizvodnje, uključujući i obavezne administrativne procedure. Oni mogu podrazumevati i korišćenje izvesne terminologije, simbola, pakovanja, obeležavanja ili etiketiranja. Po prirodi su obavezni, jer je njihovo donošenje pod isključivom nadležnošću države i oni su deo zakonodavstva.
Oni pokrivaju dva bitna aspekta:
* karakteristike proizvoda - koje određuju kakav proizvod tačno mora da bude
* administrativne procedure - koje označavaju kakvu proceduru isporučilac ili dobavljač robe mora da poštuje.
Ove procedure su postavljene da bi se postigao tačno određeni cilj (npr. zaštita okoline).
Standardi po svojoj prirodi nisu obavezni. Oni nisu deo zakonodavstva, mada se tehnički propisi zasnivaju na svetskim standardima. Njih razvija veliki broj raznih organa i organizacija, koji su i iz državnog, ali i iz privatnog sektora. Standardi se isključivo odnose na karakteristike proizvoda ili na tehničke zahteve, koje proizvodi ili postupci moraju ispunjavati da bi se izvesni standard ispunio.
6. Šta je sertifikacija proizvoda, a šta sertifikacija upravljanja kvalitetom ?
Sertifikacija proizvoda je postupak kojim se utvrđuje da proizvod zadovoljava određene propisane zakonom kriterijume. Postupak je postupak testiranja, koji izvodi za to posebno ovlašćeno lice, koje na kraju izdaje atest - uverenje da proizvod ispunjava sve zahteve izričito propisane za taj proizvod ili grupu proizvoda. Sertifikacija i postavljenje određenog znaka na proizvod je demonstracija kvaliteta koja garantuje:
* da je proizvod proizveden po naznačenom standardu
* da je proizvodnja kontrolisana i nadzirana
* da je proizvod ispitan i pregledan
* da ukoliko proizvod ne zadovoljava naznačeni standard, kupci mogu da se obrate ovlašćenom licu koje je izdalo atest i traže kompenzaciju
Sertifikacija sistema upravljanja kvalitetom je postupak kojim se utvrđuje da preduzeće ili organizacija da ponude proizvode ili usluge koje su u saglasnosti sa zahtevima kupaca ili propisa. Postupak je revizija Sistema upravljanja kvalitetom u preduzeću. Reviziju sprovodi izvodi za to posebno ovlašćeno lice, koje na kraju izdaje sertifikat - uverenje da preduzeće poseduje Sistem upravljanja kvaliteta, koji ispunjava sve zahteve koje nameće ISO 9000 i/ili ISO 14000.
7. Da li je svaki sertifikat prihvaćen i u drugoj državi ?
Sertifikat će biti prihvaćen i u drugoj državi u sledećim slučajevima :
* Ukoliko postoji potpisan i ratifikovan ugovor o međusobnom prihvatanju sertifikata između država
* Ukoliko postoji ugovor o kooperaciji, gde su u stvari proizvodi krug nacionalnih ovlašćena tela, koji prihvataju nalaze iste laboratorije i služe kao osnov za dobijanje i drugih nacionalnih sertifikata
* Ukoliko postoji akreditacija akreditivnih tela koji rade na harmonizaciji međunarodnih postupaka za akreditaciju tela koja izdaju sertifikate
* Ukoliko postoji ovlašćenje vlade svake zemlje pojedinačno koja daje određenom telu ovlašćenje za izdavanje sertifikata i na taj način sertifikat laboratorije koja je ovlašćena u više zemalja ima važenje u svakoj od tih zemalja.
* Ukoliko postoji unilateralno priznavanje gde država ili vlada prizna važenje sertifikata na svojoj teritoriji i potvrđuje usklađenost izvesnog proizvoda sa tehničkim standardima druge države
8. Ko vrši donošenje i izdavanje standarda u Srbiji ?
U Srbiji ovlašćeno telo za donošenje i izdavanje standarda, uputstva i tehničkih prepuruka, kao i vršenje obavezne sertifikacije proizvoda je Savezni zavod za standardizaciju.
Neki od poslova koji spadaju u nadležnost Zavoda su :
* donosi domaće standarde, uputstava i tehničkih preporuka putem rada 340 Komisija sa 2.160 članova-eksperata
* izdaje domaće standarde, glasila, kataloških i drugih publikacija
* pružanje obaveštenja u oblasti standardizacije
* obavlja obavezna sertifikacija proizvoda, tj. utvrđivanje usaglašenosti proizvoda sa zahtevima tehničkog propisa
* obavlja sertifikaciju sistema kvaliteta proizvođača / isporučilaca
* obavlja sertifikaciju sistema zaštite životne sredine
* vodi registar tehničkih propisa, akreditovanih preduzeća i drugih pravnih i fizičkih lica
* izdaje mišljenje o obaveznoj sertifikaciji proizvoda i homologaciji vozila
* izdaje mišljenje o primeni jugoslovenskih standarda i tehničkih propisa vezanih za strana lica i izvođenje radova
* izdaje mišljenje o primeni jugoslovenskih standarda i tehničkih propisa u procesu raspisivanja tendera za javne nabavke




























