Finansije - Krediti
USLOVI KREDITIRANJA MALIH I SREDNJIH PREDUZEĆA (SEPTEMBAR 2010)
USLOVI KREDITIRANJA POLOPRIVREDE (SEPTEMBAR 2010)
* ŠTA NAJČEŠĆE SADRŽI UGOVOR O KREDITIRANJU
Paramentri koji se definišu ugovorom:
• Iznos kredita – najčešće se utvrđuje po pojedinim grupama klijenata i / ili namenama, ali banka može odlučiti da
odobrava pojedinačne kredite i preko tog iznosa (prema sposobnosti klijenta da vraća kredit)
• Namena kredita – je strogo određena ugovorom
• Rok vraćanja - ugovorom se dafiniše
• Period mirovanja (grace period) - odložen početak otplate kredita
• Kamatna stopa – je stalna ili promenljiva (npr. kada se vezuje za rast cena na malo, deviznu klauzulu, itd)
• Učešće preduzeća koje traži kredit, predstavlja iznos sredstava koji se mora uplatiti banci radi dobijanja kredita.
Učešće se može definisati i kao procentualni udeo ukupne investicije, /projekta/, za koji se traži kredit.
To mogu biti i sopstvena prethodna ulaganja preduzeća koje traži kredit koja su investirana u projekat, carinske dažbine
za uvoz opreme koja je deo projekta, izdaci za izradu investicione studije ili poslovnog plana itd.
• Depozit preduzeća – to su sredstva preduzeća (dinarska ili devizna) oročena na period trajanja kredita i u procentualnom
iznosu od traženog kredita
• Naknada – koju korisnik kredite plaća banci za za obradu kreditnog zahteva, ocenu poslovnog plana, monitoring, itd.
• Način korišćenja kredita – se najčešće vrši uplatom/prenosom iznosa odobrenog kredita na račun preduzeća ili direktnim
plaćanjem faktura dobavljaču od strane banke, bez prenosa kredita na račun preduzeća, itd.
• Način otplate kredita – je definisan : mesečno, kvartalno, u dinarima ili devizama, sa ili bez valutne klauzule,
npr: “mesečna rata u dinarskoj protivvrednosti po kursu EUR-a na dan dospeća rate”, ili iznos odobrenog kredita je
dinarska protivvrednost izvesne količine EUR-a i konačnom otplatom kredita vraća se ista količina EUR-a i itd.
• Obezbeđenje urednog vraćanja kredita vrši se putem: menice, zaloga na pokretnim stvarima (roba procenjena od strane
sudskog veštaka), garancije, avalirane menice, hipoteka (najčešće se traži da preduzeće poseduje uknjiženu imovinu
najmanje u dvostrukoj ili trostrukoj vrednosti od iznosa kredita, na kojoj se upisuje hipoteka a vrednost imovine procenjuje
sudski veštak), pristupa duga druge firme koju prihvata banka.
• Način praćenja korišćenja kredita (monitoring) – u zavisnosti od vrste i namene kredita, banka kontroliše namensko
korišćenje kredita (povremenim odlascima u preduzeće i/ili izveštajima koje podnosi preduzeće).
* OSNOVNI KRITERIJUMI ZA ODOBRAVANJE KREDITA
Iako izbor ovih kriterijuma zavisi od politike svake banke posebno, ipak se mogu izdvojiti nekoliko najvažnijih, a to su:
• Status klijenta u banci – da li je preduzeće deponent banke (i od kada) ili ne, i da li celokupno svoje poslovanje obavlja
preko te banke; da li preduzeće obavlja svoje devizno poslovanje preko banke, da li je preduzeće akcionar banke ili ne, itd.
• Poslovni odnos između banke i preduzeća - koliko je prosečno stanje sredstava na računu preduzeća, da li oročava svoja
sredstva, prethodno iskustvo banke u poslovanju sa preduzećem koje traži kredit (npr. da li je nekad tražilo kredit, da li uredno
izmiruje svoje obaveze ukoliko već koristi kredit),i sl.
• Uspešnost poslovanja i kreditna sposobnost preduzeća – analizom finansijskih izveštaja i drugih podataka
(najčešće bilansa za prethodne dve ili tri godine), banka procenjuje da li može i koliko kredita da odobri preduzeću
• Ocena poslovne ideje za koju se traži kredit – analizom podnetog biznis plana, banka procenjuje da li ulaganja
koja će preduzeće učiniti (npr. u kupovinu dodatne opreme) iz kredita mogu da obezbede uredno vraćanje kredita
i uspešnost poslovanja preduzeća
• Učešće / oročen depozit preduzeća – što je veće učešće banka manje angažuje svojih sredstava i snosi manji rizik,
a što je veći oročen depozit banka povećava svoja sredstva na duži rok, iz kojih može da odobrava nove kredite
• Zainteresovanost banke da kreditira privredni sektor ili oblast (grad, područje) u kojoj se nalazi i radi preduzeće
(npr. neke banke se opredeljuju da više kreditiraju preduzeća koja se, po prirodi svojih proizvoda ili po mestu proizvodnje,
mogu povezivati sa njenim drugim klijentima; druge banke su spremnije da kreditiraju izvoz, itd).






















